strpavsi u kofer snove i ambicije...

.

14.02.2018.

2018

Da li je moguce da sam 2015 napisala zadnji post? Pa u nevjerici sam da je toliko vremena proslo... a sve sama sebi govorim ma pisala si ti i 2016. Jos cu postat nepismena i zaglupit (ako vec nisam). Elem, covjek se vremenom pretvori u neku radnu masinu, u nekog roba vezanog obavezama i terminima. Godine prolaze tako sto gledam na kalendar koja sam smjena sutra i za koliko dana imam odmor. Nije da se sada nesto zalim, kada dodje taj odmor uvijek nesto lijepo isplaniramo ali ta sedmica prodje i onda opet sve po starome. Zao mi je sto nemam vise vremena za sebe, za neke stvari koje su me u proslosti ispunjavale a sada i ne pomisljam na njih. Pitam se da li bi ona djevojcica od prije 5 godina, razumila ovu sada? Vjerovatno se interesi i prioriteti vremenom mijenjaju, pa tako i moja neaktivnost na ovoj platformi. Ko ce ti ga znati... pisat cu vjerovatno ponovo za dvije ili tri godine, ili kao i sada iz nocne smjene.

31.12.2015.

Sretna nova godina, ko jebe staru.

Negdje sam jucer procitala da nije bitno s kim docekas novu godinu, nego s kim je cijelu provedes, pa se eto tako tjesim sto Dino nece biti uz mene veceras u ponoc. Meni je nova godina sedmog januara kada on dodje, kada njega zagrlim i poljubim onda ce mi tek biti srce na mjestu, sve do tada bi volila samo prespavati. Meni u sustini 2015a uopste nije bila losa godina tako da mi i nije bas drago sto prolazi, ali neka sve ide svojim tokom onako kako treba. U 2016oj imam samo jednu zelju, a to je zdravlje za sve one koje volim...nista vise eto. Sto bi jedna moja kolegica rekla, sretna ti nova godina ko jebe staru.

08.11.2015.

Toliko mi nedostaje da boli.

04.11.2015.

cao cao

Dadoh jucer otkaz.. Bez obzira koliko dobre argumente imala i koliko god se pravila da mi je svejedno, nije bilo. Imala sam osjecaj kao da se to desava nekome drugome, a ne meni. Kao da nisam ja glavna uloga u svoj toj prici. Sve je proslo nekako napeto, niti dobro niti lose, ali vazno da je proslo. Ono sto me je iznenadilo jeste olaksanje, jedno ogromno olaksanje. Pao mi je kamen sa srca kada sam izasla iz tog biroa i krenula kuci. Sada radim dvije sedmice otkazni rok i onda dolazim 10 dana u Bosnu. Mojoj sreci nema kraja.. Od decembra sam na novom radnom mjestu i to jedva cekam. Sve se desava tako brzo, da nemam vremena ni napisati koliko sam sretna sa Dinom. Volim ga svaki dan sve vise i vise, i jedva cekam da se udam.


Stariji postovi

strpavsi u kofer snove i ambicije...